Istorijat i rasprostranjenost
Ovaj začin potiče iz Indije, gde se danas gaji kao kultura kao i u Kini, Šrilanki, Indoneziji, Filipinima i drugim zemljama. Latinski naziv je Curcuma zedoaria Rosc.
Botaničke i morfološke karakteristike
Biljka je mali grm. Listovi su dugi 60-90cm. Cvetna osa je duga 30cm. Cvet je beo ili žut ili tamno plav. Rizom je jajastog oblika i odlikuje se aromatičnim mirisom i ukusom.
Hemijski sastav
Količinski dominantna komponenta eteričnog ulja isiota je 1,8-cineol (15,8-37,6%), a u značajnoj koncentraciji su i kamfor (26,9%), ar-kurkumen (23,2%), kurserenon (13,7-22,3%), ksantorizol (18,7%),p-cimen (18,4%) i dr.
Lekovitost
Isiot ima mikrobicidna svojstva; efikasan je prema Bacillus subtilis, Staphylococcus aureus, Micrococcus luteus, Escherichia coli, Proteus mirabilis, Klebsiella pneumoniae, Candida albicans, Aspergillus niger. Istraživanja mnogih autora potvdila su da je isiot delotvoran i u lečenju Alchajmerove bolesti, hepatitisa, kancera, a uravnotežuje odnos holesterola LDL-HDL. Efikasan je antioksidans, antialergent.
Upotreba
Isiot ima primenu u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.
Narodna imena
Beli isiot, beli pelin, ginger.