zacini
Vision proizvodi
 
Anis
Beli luk
Biber
Bosiljak
Celer
Cimet
Crveni luk
Čili
Čubar
Đumbir
Estragon
Iđirot
Isiot
Kapar
Karanfilić
Kardamom
Kim
Kleka
Korijander
Kumin
Kurkuma
Lavanda
Lovor
Majčina dušica
Majoran
Mirođija
Morač
Muskatni oraščić
Nana
Origano
Paprika
Paštrnjak
Peršun
Pimet
Ren
Ruzmarin
Selen
Slačica bela
Susam
Šafran
Timjan
Vanila
Žalfija

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vitamin D Deficiency

 

Celer


Celer Apium graveolens L.

Istorijat i rasprostranjenost 

Kao samonikla biljka celer je bio  poznat još u pradavna vremena. Pronađen je u grobnicama faraona u Egiptu, spominje se u Homerovoj odiseji. Poznavali su ga i koristili u staroj Grčkoj, Rimu. Hipokrata je preporučivao ljudima, koji su imali slabe nerve. Francuski fizioterapeut Maurice Mességué je u svojim knjigama o lekovitom povrću opisao celer kao izuzetno lekovitu biljku. Od XVI veka počinje njegov uzgoj kao kultivisane biljke.
Rastprostranjen je  od Azije do Severne Afrike, preko Sredozemlja do evropskih zemalja.

Botaničke i morfološke karakteristike

Celer  je  dvogodišnja  ili  višegodišnja,  zeljasta  biljka.  Koren  joj  je  mesnat i vretenast, a  može da bude i gomoljast. Stabljika mu je razgranata, visine 40-80cm.  Listovi  su veliki i perasto razdeljeni, tamnozeleni i sjajni, dok su listići klinastog oblika,  gore  urezani  i nazubljeni.  Beli  i  sivobeli  cvetovi  nalaze  se  u  cvetnom  štitu,  koji  je zrakast i na kratkoj peteljci. Plod je kuglast i rebrast. Samonikli celer se malo koristi zbog jakog i  neugodnog mirisa. Uglavnom se upotrebljava kultivisana biljka, koja se odlikuje  karakterističnim, inzezivnim  i prijatnim mirisom, koji se zadržava i nakon sušenja listova i korena.

Hemijski sastav

List celera sadrži  eterično i masno ulje. Koren sadrži eterično ulje (1,5-3,0%), šećer (2,7%), apin, apigenin,  pentozane i lipide. Sadrži  vitamine B kompleksa, vitamin A, C, E, minerale, kalcijum (73,9 mg/100g),  kalijum (308 mg/100g), natrijum (33,8 mg/100g) i dr. 
Eterično ulje celera sadrži limonen u najvećoj količini (40,5-80,0%), zatim cis-osimen (12,5-18,5%), β-selinen (10-16,3%), β-kariofilen (10,5%), α- i β-pinen, mircen, cis-β-ocimen, γ-terpinen, cis-alo-ocimen, trans-farnesen, humulen, apiol, β-selinen, dihidrokarvon, apigenin.

                                

Lekovitost

Za lek se koristi koren kultivisanog celera. Lekovite materije su najviše sadržane u sirovom, sveže isceđenom soku iz korena. Upotreba celera pospešuje metabolizam. Delotvoran je u lečenju astme, katara pluća, promuklosti, bolesti nervnog sistema, bubrega, mokraćnih kanala, gihta, reumatskih obolenja. Koristi se za  stimulisanje apetita, otklanjanje probavnih smetnji i jačanje želuca, gojaznosti, grčeva u grudnom košu,  poboljšanje  krvne slike i cirkulacije krvi, za snižavanje krvnog pritiska. Celer pomaže stvaranje žuči. Naučnici su dokazali da celer sadrži supstance, koje šire arterije i smanjuju koncentraciju hormona stresa, koji utiče na kontrakciju krvnih sudova. Utvrđeno je da utiče na smanjenje koncentracije «lošeg» holesterola. Fitoelement celera-kumarin  uklanja slobodne radikale i sprečava  oštećenje ćelija, takođe podstiče stvaranje belih krvnih zrnaca.  U fazi ispitivanja je uticaj  jednog od sastojaka celera-acetileniksa   na   zaustavljanje  umnožavanja  ćelija   kancera.  Poboljšava  reakciju   imunog sistema.

Upotreba

Koren celera se najčešće  koristi u prehrambenoj industriji i u kulinarstvu za pripremu salata, variva,  supa i čorba.

Narodna imena

Ak, cereviz, pitomi celer, celon, selen, selin, zelena kretuš, opih, šelin.

 

Celer recepti

Ljekovite trave
Download Wallpaper
P90X Workout Schedule

 

 

 

 

 

Copyright ©2010 Sva prava zadržana